Zlatovčica (Salvelinus Alpinus) je jako popularna i cijenjena riba koja se lovi, najčešće kao i pastrmske vrste, najučinkovitije varaličarenjem i mušičarenjem. Često je poistovjećuju sa vrstom pastrmke međutim zlatovčica nije pastrmska vrsta, već posebna salmonidna vrsta poput laksa, mladice i slično. Za razliku od pastrmki koje imaju crvene tačke na bijeloj podlozi, zlatovčica ima svijetle tačke na tamnoj podlozi. Živi najčešće u hladnim vodama sjevernog polarnog kruga. Međutim ima je i u evropskim Alpama kao ostatak iz perioda ledenog doba. Kao i potočna pastrmka, zlatovčica ima tri osnovne forme: potočnu, jezersku i morsku.
U potoku ili rijeci gdje se mrijesti ne dostiže veličinu veću od 20 do 30 cm. Međutim, ako se stvore uslovi da na primjer rijeka u kojoj žive završava svoj tok u moru ili jezeru one mijenjaju formu postajući jezerska ili morska zlatovčica. Tada one počinju da dobijaju na veličini i težini, pa neke od njih mogu narasti i do 10 kg, ali su najčešće one u veličini od jedan do dva kilograma. Boja mesa im varira od tamno crvene, do potpuno bijele u zavisnosti od ishrane.
Jezerska zlatovčica ima vrlo sitne krljušti, koje čvrsto naliježu na tijelo pa ih je stoga teško i uočiti. Leđa su zelenkasto-crne boje, bokovi tijela srebrnkasti, a trbuh potpuno bijele boje. U periodu mriješćenja, boja tijela se mijenja. Polno sazrijevaju u starosti od tri do pet godina. Mrijesti se na pjeskovitom i šljunkovitom dnu jezera, od oktobra do januara. Na tijelu postoje rijetko raspoređene krupne rozikaste pjegice. Jedinke ove vrste mogu da narastu do 75 cm, ali su obično manje od pola metra. Mogu dostići težinu jedan do 10 kilograma (tih veličina ima u jezerima u Kanadi i SAD-u).
Zlatovčica u periodu mrijesta migrira u slatke vode. Međutim, postoje i nemigratorne slatkovodne forme, kao one koje su naseljene u Bohinjskom i Velikom Plivskom jezeru, a kod nas u Crnoj Gori ima je na Biogradskom jezeru gdje je sedamdesetih godina prošlog vijeka indrukovana iz Slovenije, kao i u Plavskom i Skadarskom jezeru, ali se tamo nije održala. U Crnoj Gori je ima još jedino na Kapetanovom jezeru. Zadržava se na dubini od 20 metara, na šljunkovitom dnu, gotovo stalno na istom mjestu. Veoma rijetko izlazi za hranom na površinu vode. Ona je tipični stanovnik hladnih i kiseonikom bogatih voda. Jezerska zlatovčica je veoma značajna za sportski ribolov. Uglavnom je grabežljiva; manji oblici hrane se planktonom, puževima i školjkama.
Najbolji period za ribolov na jezersku zlatovčicu varira od jezera do jezera i povezan je sa temperaturom vode. Ali generalno početak ribolovne sezone, odnosno mjeseci od aprila do juna su dobri za ribolov jer se ova riba mnogo češće diže prema površini u ovom vremenskom intervalu. Tada je najbolje pretraživati pliće djelove jezera sa prelazom dubine izložene sunčevim zracima (mjesta gdje je voda toplija). Razlog za ovo je što se na ovakvim mjestima okuplja sitnija riba koja je najčešća hrana zlatovčicama. Tada nijesu rijetki spektakularni skokovi ove ribe kada je u potrazi za hranom. Kako sezona odmiče, tako se zlatovčica povlači ka sve većim dubinama u hladnije slojeve vode. Ovu ribu možemo loviti i sa obale i iz čamca, naravno uz preduslov da je tako nešto dopušteno.
Za ribolov sa obale, kada je varaličarenje u pitanju najbolje je imati što duži štap (tri metra), zbog zabačaja lakših varalica što dalje u dubinu jezera. Zlatovčica ima jako osjetljiva usta i treba biti posebno obazriv prilikom izvlačenja iz vode, jer zna počesto spadati sa udice. Tehnika ribolova iz čamca iziskuje malo više iskustva zbog specifičnog položaja, a iz čamca je moguće loviti i trolingom.
Što se tiče mušičarske tehnike, bilježimo iskustva Makija Bulatovića iz Kolašina koji zlatovčice redovno mušičari na Biogradskoj jezeru.
,,Jako je lijep osjećaj imati je na štapu, boriti se s njom znajući da si okačio jednu rijetku vrstu kod nas. Zlatovčica je izuzetan borac što joj daje poseban kvalitet. Na Biogradskom jezeru koje je bogato kalifornijskom, jezerskom i naravnom potočarom ipak nekako posebnu vrijednost za mene je kada se ova vrsta nađe na mamcu. Najčešće je lovim na nimfe koje imitiraju damsel flaj i to intermedijalnim ili plivajućim kanapom i sa otežanjem na nimfi, tako što se montira što duži predvez i nimfa veoma lagano provoza dubinom”, navodi on.
Kada već pominjemo Biogradsko jezero napominjemo da je na ovom jezeru dozvoljen ribolov samo vještačkim mamcima (varalice, mušice) u periodu od 1. maja do 22. juna u vremenu od 07-19 časova, i to samo ribolovnim danima: utorkom, nedjeljom i državnim praznicima. Dozvoljen je ulov maximalno četiri pastrmke.
S.B.MURINO